S T R A N 2 Uvodnik Poštovani čitatelji Ambera, selam alejkum! U odabranom mjesecu, rebiu-l -evvelu donosimo vam poslednji elektronski Amber i pregled

S T R A N 2 Uvodnik Poštovani čitatelji Ambera, selam alejkum! U odabranom mjesecu, rebiu-l -evvelu donosimo vam poslednji elektronski Amber i pregled aktivnosti za 2015. godinu. Kroz deset elektronskih Ambera koliko smo ih izdali tokom 2015. godine, željeli smo ponuditi jasan pregled aktivnosti u Islamskoj zajednici Slovenije kroz različite rubrike, a kako bi čitanje bilo prijatnije, i zanimljive tematske tekstove. Allah, dž.š., Koji svojim znanjem obuhvata sve i Koji poznaje ljudske slabosti, slao je Svoje poslanike i knjige da razdvoji istinu od nesitine i da ljude uputi na pravi put. Allah, dž.š., pomoću poslanika ljude je podučio onome što je lijepo, a šta ružno; šta je pravo, a šta krivo i jasno obznanio koja su prava i obaveze čovjeka na ovom svijetu. Jedna od najznačajnijih blagodati i dobrota koje su date čovjeku jeste blagodat razuma. Zahvaljujući ovoj osobini, po kojoj je čovjek odlikovan, može razlikovati dobro od lošeg. Razum kojim se svako od nas koristi u svim sferama života jeste jedno veliko pomagalo. U 20. broju središnja je tema poslanik Muhammed, a.s., kojemu je posvećena Hutba i središnji tekst. Pomoću poslednjeg i prethodnih poslanika ljudima je ukazan put postizanja sreće i mira. Poslanikov sunnet potreban je našem razumu. Stoga se nadamo da će vam odabrani tekstovi koristiti kako bismo zajedno uspjeli postići Božije zadovoljstvo. Uz to donosimo vam dva teksta s područja psihologije, a u rubrici portret predstavljamo vrijednog džematliju iz Ljubljane h. Esada Mujčića. Nadamo se da ćete se okoristiti 20. brojem. Mahsuz selam, Nevzet Porić, urednik

Aktivnosti v decembru 2015 S T R A N 3

S T R A N 4 TEKOČE NOVICE Druženje mladih v Velenju; noč ilahij V soboto, 5. decembra 2015, je v Velenju potekalo tretje Srečanje mladinskih zborov Mešihata Islamske skupnosti v Republiki Sloveniji. Že tretje leto zapored se kot ena od mladinskih aktivnosti organizira srečanje mladinskih zborov v Velenju. Tokrat jih je nastopilo šest, in sicer zbor Alhambra iz Ljubljane, zbor El-Emin iz Celja, mladinski zbor džemata Maribor, mladinski zbor džemata Kranj, mladinski zbor džemata Koper in mladinski zbor džemata Nova Gorica. Samostojne nastope so imeli Ayla Smajić in Haris Mušić iz Postojne ter Sumeja Jusić iz Kočevja. Srečanja se je udeležila tudi mladina iz džematov Velenje in Trbovlje. Prisotne je nagovoril imam iz Kočevja Samir Jusić, ki je govoril o Muhammedu, a.s., kot vzoru. V svojem govoru je poudaril, da morajo mladi za vzornika imeti poslanca Muhammeda, a.s., kar pomeni, da se morajo spoznati tudi z njegovim življenjem. Nato je navedel nekaj primerov, v katerih se odraža visoka stopnja moralnosti poslanca Muhammeda, a.s., in ti primeri lahko služijo kot vzorec za vsakodnevna ravnanja. Po koncu prvega dela so mladi svoje druženje nadaljevali ob pogovoru o Muhammedu, a.s., kot vzoru v naših življenjih. Debato in pogovor z mladino je vodil velenjski imam Bilal Efendić.

P A G E 5 Noč Kur ana v Ljubljani Islamska skupnost v Republiki Sloveniji je v soboto, 12. decembra 2015, v Marmorni dvorani Gospodarskega razstavišča v Ljubljani organizirala Noč Kur ana. Polna Marmorna dvorana je bila odraz velikega odziva vernikov in drugih gostov. Slovesnosti so se udeležili mufti prof. dr. Nedžad Grabus, predsednik Zbora Islamske skupnosti gospod Eldin Velagić, člani Mešihata in Zbora, imami, predsedniki izvršnih odborov in donatorji. Posebna gosta večera sta bila glavni imam Medžlisa Islamske skupnosti dr. Ferid Dautović in predsednik Medžlisa Islamske skupnosti Sarajevo gospod Jusuf Zahiragić. Posebej smo bili veseli prihoda ljubljanskega župana gospoda Zorana Jankovića, ki je zbranim namenil nekaj besed. Noč Kur ana so zaznamovali hafizi in imami, ki so melodično recitirali Kur an. Z najboljšimi recitatorji Kur ana Veseli smo, da je bil z nami hafiz Aziz Alili, glavni imam zagrebške džamije, ki vedno popestri naše takšne in podobne manifestacije ter jih polepša s svojim lepim recitiranjem Kur ana in pobožnih pesmi. Tudi hafiz Senad Podojak je prav tako naš velik prijatelj in vedno ga radi vidimo med nami. Tudi tokrat se je z veseljem odzval na vabilo k sodelovanju. Z nami je bil tudi hafiz Hamza Lavić iz Sarajeva, s katerim imamo pozitivne izkušnje že celo desetletje in vedno z veseljem poslušamo njegovo recitiranje. Kur an je recitiral tudi naslednik hafiza Aziza, njegov sin Ahmed. Od slovenskih imamov sta Kur an recitirala hafiz Špendi Fidani in Munzir Čelenka. Ob muftiju Grabusu ima velike zasluge za džamijo v Ljubljani prav ljubljanski župan Zoran Janković. Zato bo Zoran Janković v naših zgodovinskih knjigah, pa tudi v naših srcih, ostal zapisan kot dober človek, ki je razumel raznolikost in želje drugih. Župan Janković je tudi v svojem nagovoru poudaril, da bo naslednja Noč Kur ana potekala v ljubljanski džamiji. Zbrane je nagovoril tudi mufti dr. Nedžad Grabus, človek, ki je svoje življenje posvetil temu projektu. Človek, brez katerega bi težko dočakali, da se začne graditi džamija. Toliko truda, energije in časa je vložil v ta projekt, da tega ne moremo opisati z besedami. Prepričani smo, da ga je Vzvišeni poslal, da bi odvil zapleten klobčič, ki se je imenoval ljubljanska džamija. Mufti je v svojem nagovoru podrobneje predstavil fazo gradnje, v kateri se nahajamo, in pozval vse prisotne, da podprejo projekt po svojih zmožnostih. Poudaril je, da so ob takšnih projektih samo tisti, ki so odločni in vztrajni. Poseben gost na dogodku je bil glavni imam Medžlisa Islamske skupnosti Sarajevo dr. Ferid Dautović, ki je ob tej priložnosti zbrane vernike nagovoril o pomembnosti šehadeta, kot potrdilu identitete, in ihsana.

S T R A N 6 Aktivnosti v Novi Gorici Džemat Nova Gorica je v torek, 1. decembra 2015, dobil osem novih oseb, ki so se na dvomesečnem tečaju, naučili arabske črke in pristopili k branju Kur'ana. Skupina je bila zelo uspešna, kar dokazuje njihov uspeh v tako kratkem času ter njihova vztrajnost in redna prisotnost na tečaju. Ob svojem muallimu Amirju Hasanoviću niso skrivali veselja ob tem dogodku, saj je to, kot pravijo, eden njihovih najlepših trenutkov v življenju. Ob tej priložnosti skupini tečajnikov čestitamo in upamo, da bodo vztrajali pri nadaljnji vaji in pravilnem branju Kur'ana. Mladinski zbor džemata Nova Gorica Mladinski zbor džemata Nova Gorica je v soboto, 5. decembra 2015, sodeloval na Mladinskem druženju v Velenju. Ob tej priložnosti so se predstavili z dvema ilahijama, in sicer ''Ti me rani'' in ''U dergjahu mog srca''. Člani Mladinskega zbora džemata Nova Gorica so Mahir Velioski, Đulistana Burzić, Ermina Hajdić, Adela Hajdić in Amela Miskić. Mladinci so veseli, da so imeli priložnost sodelovati na omenjeni prireditvi, saj so ob tej priložnosti nabirali nove izkušnje in spoznali nove prijatelje. Mevlud v Novi Gorici ci, ki obiskujejo mekteb in mevlud popestrili z recitacijami. Zbrane je na koncu nagovoril Fahrudin ef. Smajić, ki je govoril o rojstvu poslanca Muhammeda, a.s., o pomembnosti Poslanca za vse nas in o pomembnosti mekteba. Program je zaključen s kur'anskim odlomkom in V nedeljo, 20. decembra 2015, je v Novi Gorici organiziran mevlud ob rojstvu poslanca Muhammeda, a.s. Program mevluda so izvedli člani mladinskega zbora Nova Gorica. Gosta tega večera sta bila Fahrudin ef. Smajić in Šaban ef. Kazimoski. Sodelovali so tudi otrodovo (priprošnjo). Druženje se je nadaljevalo v sproščeni atmosferi.

S T R A N 7 Mevlud za žene V soboto, 19. decembra 2015, je ob nastopajočem mesecu rebiu-levvelu, v katerem je rojen poslanec Muhammed, a.s., organizirana svečanost mevluda (hvalospeva) za ženske v Ljubljani. Mevlud je del mesečnih aktivnosti za ženske, ki potekajo vsako zadnjo soboto v mesecu. Ob tej priložnosti je zbranim vernicam, predavnje pripravila muallima Jasmina Poljić Bajrić iz Kopra, ki je govorila o tradiciji obeleževanja mevluda in o poslancu Muhammedu, a.s. Muallimi Izudina Karišik in Ela Porić sta poskrbeli za melodično izvedbo mevluda in ilahije. V pomoč jima je priskočil tudi glas Dine Buljubašić iz zbora Alhambra. Po končanem programu so imele zbrane vernice priložnost nadaljevati druženje ob pogovoru. Ob tako svečanem trenutku, kot je mevlud, so vse zbrane dobile rdečo vrtnico, iz katere so včasih pripravljali napitek Mevludsko šerbe, ki se je delil ob takih priložnostih. O mevludu Ko govorimo o mevludu, govorimo o mevludu kot besedilu (hvalospev ob rojstnem dnevu poslanca Muhammeda, a.s. (naj bo mir z njim) in o mevludu kot svečanosti, ob kateri se ljudje zberejo in melodično recitirajo določene odlomke mevluda. Dobeseden prevod besede mevlud je ''rojstvo''. Tradicija obeleževanja mevluda se veže na bogato dediščino islamskih narodov, posebej pa osmanskih Turkov, s katerimi so Bošnjaki tovrsten obred delili kar nekaj stoletij. Najzgodnejši zapis o obeležitvi mevluda lahko najdemo v potopisu Ibn Džubejra. Glede na to da so Bošnjaki recitiranje mevluda prevzeli od Turkov, so ga dolga leta na področju Bosne tudi recitirali v turškem jeziku, čeprav ga niso govorili. lih prebuditi še večjo ljubezen do poslanca Muhammeda, a.s. Tako je mevlud postal stalna praksa muslimanov. Mevludske svečanosti so globoko ukoreninjene v tradiciji Bošnjakov in tako je mevlud organiziran ob različnih priložnostih. Mevlud ob 12. rebiu-l-evvelu (rojstnem dnevu poslanca Muhammeda, a.s.) je potekal v glavnih džamijah v mestih in je poimenovan kot ''carski mev- Sultan Murat III. je na svojem dvoru v Istanbulu leta 1588 uvedel obeleževanje mevluda. Od leta 1910 je mevlud postal državni praznik v Osmanskem cesarstvu. Kasneje so določeni vladarji, na nagovor islamskih učenjakov (alimov), začeli prirejati svečanosti in dneve radosti na dan mevluda ob 12. rebiu-l-evvelu in tako poskusili pri mladini in ostalud''. Sledili so mevludi tudi v drugih džamijah in mevludi, organizirani v hišah. Bošnjaki so tako prirejali mevlud ob vselitvi v novo hišo, ob poroki otrok, ob rojstvu otroka, smrti in ob drugih ključnih momentih vsakega posameznika.

S T R A N 8 Mevludski spjev - Rođenje ''Amina, majka Muhammed pejgambera, Ona sadef rodi, zrno bisera. Kad je bila njim Amina hamila, Alameta mnogo jeste vidjela. Otac našeg Pejgambera Abdullah, Odabr o je milosnika hak-allah. Kad približi vakat da se on rodi, Svako dobro na ovi svijet dohodi. Rebiul-evvel vakat bješe proljeće, Ponedeljnik noć dvanesta dol jeće. Kad je majka Muhammeda rodila, Kazala je da je čudo vidjela. Ko svjetlica iz kuće na nam poleće, Nur od njega do nebesa doleće. Na hevaji melek dušek prostrije, iz dženneta po imenu sundus je. Tri bajraka razapeta vidjeh ja, poslušajte šta govorim vama ja. Na magribu, na mašriku dva ajan, Treći bajrak baš od Kabe na tavan. Odmah znadoh da je on rob najbolji, Dragom Bogu od svakoga najmiliji. Melaika mnogo sađe sa neba, Okruži se naša kuća ko Kaba. Rastupi se duvar, a ja pogledah, Pokraj sebe mnogo čuda ugledah. Iz dženeta tri hurije dođoše, Muhammeda svakojaka hvališe. Blago tebi, sretna majko, zboriše, A pohvalom moga sina spominjaše. Nikad nije majka ovakvog rodila, blago tebi što si njega nosila...'' (Iz Mevluda Saliha Gaševića) Poseben prispevek in pomen k mevludu so dali pisatelji mevluda. Prvi mevlud v bosanskem jeziku je mevlud Saliha ef. Gaševića. Besedilo Gaševićevega mevluda je izjemno pomemben. Mevlud je privlekel pozornost vseh alimov. Med njimi je Džemaludin ef. Čaušević Gačevićev mevlud jezikovno prilagodil bosanskem govoru in ga tiskal v osmih nakladah po štiri tisoč izvodov. Tako je Gaševićev mevlud od leta 1878, ko je izšla prva izdaja, doživel mnoge izdaje. In ravno ta mevlud je najbolj priljubljen med izvajalci in poslušalci. Verjetno je na to vplivalo tudi dejstvo, da dolgo ni bilo nobenega drugega melvuda v bosanskem jeziku. Poleg Gaševića poznamo tudi druge znane avtorje mevluda kot so: Safvet-beg Bešagić, Rešad Kadić, Ešref Kovačević,...

HUTBA; hfz. Špendi Fidani, imam u Ljubljani - 18. decembar 2015 Posebna milost S T R A N 9 Dočekali smo još jedan rebiu-l-evvel odnosno mjesec u kojem obilježavamo i sjećamo se rođenja i smrti našeg voljenog Pejgambera Muhammeda, alejhisselam. Kao vjernici, koji nastojimo da budemo dostojni povjerenja vjere, znamo da svi naši mjeseci, svaki naš dan, pa i svaki naš trenutak treba biti ispunjen sjećanjem na Pejgambera Muhammeda, alejhisselam. Jer, ko njega zaboravi, zaboravit će sebe i bit će bačen u zaborav. Rođenje Muhammeda, alejhisselam, značilo je: za ljudski rod, biljni svijet, džinnski svijet, prirodu, kosmos, melekanski, gajbanski svijet te za sve stvoreno posebnu Milost preko koje se Gospodar želi smilovati Svojim stvorenjima. Poznate su brojne predaje koje govore Ljubav i poštovanje do Pejgambera, a.s. kako su svi ti svijetovi svaki na svoj način obilježili i iskazali poštovanje dolasku na svijet Pejgamberu kojeg prozvaše Habibullah Allahov Miljenik. Odnos kojeg smo mi muslimani, ovih balkanskih prostora, njegovali i koji smo prenosili, iz generacije na generaciju, prema Pejgamberu Muhammedu, aljehisselam, temeljio se posebno na ljubavi i poštovanju prema svemu što je vezano za njega, njegovu porodicu i njegove ashabe. Za našu ljubav i poštovanje prema Pejgamberu Muhammedu, alejhisselam, nismo nikada, a niti ćemo ikada nekome se pravdati. Kako možemo tražiti milost Gospodara, a onoga kojeg je On poslao kao milost izbjegavamo ili nakaradno predstavljamo!? Do Apsolutne Božije milosti dolazi se preko Posebne Milosti Muhammeda, alejhisselam. Naša ljubav i poštovanje prema Pejgamberu Muhammedu, alejhisselam, i njegovoj porodici će i dalje biti bezuslovna, i trudit ćemo se da to na najljepši način živimo. Kada god smo, sa tom ljubavlju došli i pokucali na vrata Milosti Gospodara svijetova, ona su nam bila otvorena. Mi zbog te ljubavi nemamo straha, a neka strahuju oni koji neznaju voljeti. Zar nije on svome drugu Ebu Bekru, koji je simbol ljubavi i požrtvovanja, kada je na trenutak osjetio strah od ljudi koji nisu prepoznali tu milost, rekao: ''Ne brini se, Allah je s nama!'' (et-tevbe, 40) Koliko god se neki danas trudili da tu milost predstave kao srdžbu; tu blagost predstave kao surovost; tu širokogrudnost predstave kao isključivost; tu nježnost kao grubost; oni neće uspjeti. Takvi su poput oblaka koji pokušava sakriti zrake sunca, ali oblak prođe a sunce nastavi sijati. Ono što je, za nas, posebno važno jeste prenošenje tih vrijednosti koje smo nasljedili na buduće generacije koje žive u današnjim okolnostima. U tom smislu je i predaja koja se veže za Ebu Hurejru, Allah s njim zadovoljan bio, da je Pejgamber Muhammed, alejhisselam, rekao: Odgajajte svoju djecu u znaku tri svojstva: da vole vašeg Pejgambera, da vole njegovu porodicu i da uče Kur'an!" (ed-dejlemi) Ovo su tri veoma važna stuba ili principa na kojima trebamo nastojati da gradimo porodični ambijent i te vrijednosti prenosimo na buduće generacije. Ne možemo tražiti od djece ili omladine da vole Muhammeda, alejhisselam, a ništa nismo uradili da ga upoznaju i vežu duhovno i emocijonalno sa njim!

S T R A N 10 Kao Zajednica moramo pronaći načine kako da unaprijedimo segment predstavljanja Pejgambera Muhammeda, alejhisselam. Prema ovom pitanju treba promjeniti pristup, jer okolnosti od nas zahtjevaju da predstavljanju života Muhammeda, alejhisselam pristupamo planski i organizirano. Naravno, sve što mi činimo jeste na neki način prezentiranje svih onih vrijednosti kojima nas je podučio naš Pejgamber Muhammed, alejhisselam, međutim, u tom smislu ima se još prostora za popravljanje stvari. Valja nastojati sve dok se ne dođe do stepena, kako Uzvišeni Allah kaže u suri el- Bekare 150 ajetu: da vam ljudi ne bi imali šta prigovoriti, osim onih koji su nepravedni između njih Također, kao pojedinci u ulozi roditelja, brata, sina, rođaka ili prijatelja potrebno je uraditi više kako bi se ljudi oko nas upoznali sa vrijednostima kojima nas je podučavao naš Pejgamber. Najbolji način za to jeste naše odgovorno djelovanje i način našeg ponašanja koji će ljude zainteresirati da upoznaju tu posebnu Božiju Milost. Pejgamberovi, a.s., tragovi u našim porodicama Kao posebno važno istakao bi uloženje truda i vođenje računa o porodičnom ambijentu. Tu je odgovornost na sve nas podjednako, a od toga zavisi i uspjeh Zajednice. Na planu prenošenja i čuvanja tih vrijednosti, a posebno na upoznavanju i slijeđenju Pejgambera Muhammeda, alejhisselam, te podučavanju i učenju Kur'ana Časnog ne smije nam biti ništa teško odnosno potrebno je aktivirati se jer niko drugi to umjesto nas neće uraditi. U postizanju toga cilja potrebno je izabrati mudre i lijepe načine. Milost je potrebno predstaviti kroz tragove milosti, blagost kroz tragove pažnje, ljubav kroz tragove odanosti, posebnost kroz tragove jednostavnosti i odabranost kroz tragove lijepog odnosa Praćenje tragova je put otkrivenja istinske spozanje. Tome nas podučava i Uzvišeni Allah u suri er-rum 50 ajetu kada kaže: Pogledaj tragove Allahove milosti kako On oživi zemlju nakon mrtvila njez- ina! Rebiu-l-evvel je odlična prilika da se naprave koraci ka približavanju Pejgambera Muhammeda, alejhisselami, našim najdražima. Molim Uzvišenog Allaha da nam podari Svoju milost i učini dostojnim sljeđenja Njegove posebne Milosti! Amin!

V SREDIŠČU S T R A N 11 Muhammed, a.s., divni uzor Vrijeme u kojem živimo obilježeno je snažnom promocijom najrazličitijih vrsta uzora u javnom, a posebno u medijskom prostoru. Promoviraju se poznate osobe ili ličnosti čiji se uspjeh ili slava želi predstaviti kao uzor ili model ostalim ljudima, pogotovo mlađim generacijama. U tome, u principu, ne bi trebalo biti ništa sporno, jer uspjeh drugih ljudi može poslužiti kao bitan poticajni factor. No, poražavajuća je činjenica da se veoma rijetko radi o o promociji istinskih i trajnih vrijednosti. U čovjeku postoji potreba za identifikacijom s nekim uzorom kojeg će slijediti ili primjerom za kojim će se povoditi. Ovoj prirodnoj potrebi čovjeka islam ne oduzima legitimitet ali je usmjerava I zadovoljava na ispravan, prirodan I dostojanstven način, način na koji čuva ljudski dignitet I integritet. Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se Allahovi Poslanici kao uzori ili modeli nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i Riječ usvetun koju prevodimo kao uzor ili modernim rječnikom kazano kao model identifikacije spominje se na tri mjesta u Kur anu; jednom u suri el-ahzab (21), i dva puta u el-mumtehane. U ovim ajetima Uzvišeni nas podučava da kao divne uzore uzore uzmemo Ibra- hima, a.s., i njegove sljedbenike zato što su oni istinski željeli, odnosno vjerovali u Allaha, dž.š. Sasvim očekivano je da jedan musliman ima jednog od Allahovih poslanika za uzor, jer ih Allah u Kur anu opisuje najljepšim svojstvima, najplemenitijim vrlinama, vrlinama kojima se nastoji ukrasiti svaki iskreni musliman. Ibrahim je zaista bio dobrodušan, sažaljiv i odan ili Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim koji često Allaha spominje. (el-ahzab, 21) Sunnet kao stil života O životu Muhammeda, a.s., istinito svjedočanstvo pruža Kur an. Njegov časni život i uzoriti primjer, imamo u cjelosti sačuvan zahvaljujući naporima alima iz prvih stoljeća islama. Takvi su Buhari, Muslim, Tirmizi i drugi. gove zgrade kao ni potpunog i ispravnog razumijevanja Kur ana i života općenito. Sunnet Muhammeda, a.s., ustvari, jeste vid Objave, jer: On ne govori po hiru svome. (en-nedžm, 3). U Kur anu se uz pokornost Allahu, dž.š., odmah spominje i pokornost Njegovom Poslaniku. Za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na Život Muhammeda, a.s., je drugi temelj islama bez koga nema njeonom svijetu možemo kazati da onaj koji slijedi sunnet može biti od onih prema kojima će Allah biti milostiv. Tek tada sunnet postaje stil života (style of life) što i jeste životni cilj i težna svakog vjernika. Preuzeto: Semerkand, br. 15, 2010.

S T R A N 12 PORTRET - hadžija ESAD MUJIČIĆ Džemat je moja druga porodica ''U džematu Ljubljana sigurno ima mnogo ljudi koji su zaslužniji, zbog svog truda i rada, da budu u našem Amberu od mene. Zahvaljujem se Allahu, dž.š., da je baš mene počastio da u mjesecu rebiu-l-evvelu, mjesecu mevluda, budem u našem listu. Onoga koga Allah, dž.š., uzdigne i počasti niko mu to ne može ni dati ni oduzeti, a za mene je sve ovo čast.'' Ovo su riječi hadžije Esada Mujičića, koje je izrekao u toku razgovora za časopis Amber, a one ga opisuju na najbolji način, njegovu skromnost, povučenost, nenametljivost, njegovu vjeru u Allaha, dž.š., i njegov veliki hizmet džematu Ljubljana. Čovjek koji je dvadeset i četiri sata na raspolaganju džematu, uzimao je godišnji odmor da bi učestvovao u svim važnim projektima Islamske zajednice. Ljudi poput Esada Mujičića su inspiracija svima onima koji žele da učine hizmet svojoj vjeri, oni se ne mogu nagovoriti i naučiti da to budu, oni se rađaju kao ljudi koji žele svojim dobrovoljnim radom i trudom ostaviti dobro generacijama koje dolaze poslije, a za svoj trud ne traže nikakvu nagradu osim od Uzvišenog Allaha, dž.š. Tu nagradu vide u svakodnevnici, u svakom poslu, u zdravlju, kako to hadžija Esad kaza: ''U mogućnosti da Allahu, dž.š, možemo sedždu učiniti.'' Hadžija Esad Mujičić rođen je 17.06.1957. godine u Odžaku, od oca r. Muje i majke r. Sabihe. Oženjen je sa Esmom Bajrektarević, otac tri sina i djed četvero unučadi. Osnovnu školu završio je u Odžaku. Također, srednju školu, ŠUP-Škola učenika u privredi, završio je u Odžaku. Po završetku škole radio je u vodoprivrednom preduzeću Posavina u Odžaku. Prisjećajući se djetinjstva hadžija Esad prepričava: ''Moj otac je porijeklom iz Teslića, u nadi da će lakše organizirati svoj život zbog teških uvjeta preselio se u Odžak. Da napusti svoj rodni kraj ponukao ga je događaj da je u njegovo rodno mjesto neko donio veliki kukuruz kakvog do tada niko nije vidio. Upitali su: 'Gdje raste takav kukuruz?' 'U Odžaku, u posavini', rečeno je. Tako je moj otac otišao 'trbuhom za kruhom' u Odžak, što se i meni dogodilo pa evo živim u Sloveniji. Najradije se prisjećam perioda dok sam bio angažiran u fudbalskom klubu Jedinstvo iz Odžaka, jer fudbal sam volio i danas ga volim, pa odem pogledati i poneku utakmicu u slovenskoj ligi.'' Po povratku iz vojske hadžija Esad odolazi u Sloveniju, i zapošljava se u firmu GIVO firmu za gradnju i održavanje objekata, u kojoj je radio pet godina. U tom periodu je dobio stan, oženio se sa Esmom Bajrektarević iz Donje Lučke u Cazinu, koju je upoznao u Sloveniji. Žive skupa u braku 35 godina. Trenutno je zaposlen u Komunalnom preduzeću u Ljubljani. Redovan je član džemata Ljubljana i vakif mesdžida u kojem se danas obavljaju aktivnosti džemata Ljubljana u Pržanu. Ističe se u pomaganju izgradnje džamije i IKC u Ljubljani. Na pitanje kada se uključio u rad Islamske zajednice u Sloveniji rekao je slijedeće: ''Ispočetka je to bilo po onoj narodnoj poslovici 'mladost ludost', nisam razmišljao o tome ko sam i šta sam, čuvao sam ono što sam ponio od kuće, živio onako kako su me roditelji odgojili, da budem pošten, da nikome ne učinim ono što ne bi sebi. Nisam pravio razliku među ljudima, ni po vjeri ni po porijeklu.

S T R A N 13 Jedne prilike sam čestitao Božić svojoj komšinici, a ona je rekla da nije to njen praznik zato što je bila pravoslavka, i tada sam se prvi put upitao ko sam ja, šta sam ja, gdje da ja budem, gdje ima džamija ili mesdžid. Shvatio sam da i ja svoje trebam čuvati i njegovati. Započeo sam sa majkom o tome razgovarati, jer ona je voljela vjeru praktikovati, i tada sam saznao da mi je djed bio hadžija. Razmišljajući o svemu tome potražio sam mesdžid i Islamsku zajednicu u Ljubljani. Imao sam i strah da li ću biti prihvaćen, ali bio sam sretan da mogu upoznati svoju vjeru. U rad Islamske zajednice sam Hadžija Esad Mujičić je učestvovao u obnovi naših prostora u Pržanu. O tim danima s veseljem priča. Izdvajamo samo dio njegovog govora: ''U Pržanu gdje god pogledam vidim sebe i tu se trenutno najbolje osjaćam, ljepše nego kući. Zbog toga volim da ugrađujem sebe u Islamsku zajednicu, bez obzira da li u džamiju ili neki drugi objekat, i da li u Ljubljani ili nekom drugom džematu. Kada se uključio 1988. godine na Grablovičevoj 14. Uvjeti rada Islamske zajednice u to vrijeme bili su skromni a džemat se povećavao dolaskom muhadžira iz BiH.'' ''Uvijek sam bio uključen u održavanje objekata Islamske zajednice, ali nije bilo nikakavih projekata do dolaska muftije dr. Nedžada Grabusa. Bile su ideje, ali se na tome završavalo. Muftija dr. Nedžad Grabus to mijenja u potpunosti. Bio sam sretan da mogu pomagati projekte, moj život je imao smisao, mogao sam učiniti hajir za svoj džemat i zajednicu. Allah, dž.š., nam je poslao... Zbog toga volim da ugrađujem sebe u Islamsku zajednicu... bi ljudi znali kakav je to osjećaj, nema materijalnih sredstava da bi se to moglo platiti. Predlagan sam da budem i član IO Ljubljana, ali ja volim ovako, volim samo uraditi da se nigdje i ne piše, i ovo mi je previše jer će se napisati, al' opet se nadam da će Allah, dž.š., moja djela primiti.'' Jedan je od rijetkih džematlija koji i nakon što je počela izgradnja džamije, a u takvog vođu kakav je muftija dr. Nedžad Grabus, s njegovim dolaskom sve je naglo krenulo ka vrhu.'' Prisjeća se i riječi muftije dr. Nedžada Grabusa da prvo treba napraviti i formirati džemat. ''Šta će nam džemat kad ga već imamo, mislio sam. Međutim iz današnje perspektive i onoga šta imamo u Ljubljani, objekata u Pržanu, izgradnja džamije u Ljubljani, vidim da je bio u pravu, jer sad postoje ljudi koji vole svoj džemat, u svako doba dana i noći su spremni uraditi hajir za Islamsku zajednicu, hvala Allahu, dž.š., da mogu biti jedan od njih.'' pripremama za njenu izgradnju, čišćenju prostora i uređivanju dao svoj doprinos, svaki dan dođe i posjeti gradilište, pregleda, pita ima li šta da bi on mogao uraditi, pa makar da obriše prašinu da ljudima ne smeta. Izgradnja džamije u Ljubljani je za njega posebna priča. ''Onaj dan kada sam čuo da je dobivena dozvola za izgradnju džamije kao da sam se ponovo rodio, to je moj novi rođendan, samo bih volio doživiti da u njoj obavim makar jednu sedždu Allahu, dž.š. Na manifestaciji postavljana kamena temeljca za džamiju u Ljubljani, nekako sam neplanirano i spontano bio sudionik pripreme i postavljanja kamena temeljca. Sigurno su to i drugi željeli ali mene je Allah, dž.š., počastio jer treba iskreno raditi i onda Allah dž.š., počasti.'' O razgovoru kako je došlo do odluke da obavi hadž 2010. godine rekao je: ''Želio sam da idem i obavim hadž, planirao sam prodati kuću u Bosni i s tim sredstvima otići na taj najznačajniji put za vjernika. Međutim, 2010. godine, Allahovom voljom, muftija dr. Nedžad Grabus me pozvao i pitao da li bih išao na hadž, hoću li ići prije nego prodam kuću, jesam li spreman. A u meni su krenule misli: 'Bože dragi, kako je rastao džemat rastao sam i ja kao vjernik, mogao bih otići i na hadž, spremam se neko vrijeme' i pristao sam. Sretan sam da sam pored Kabe mogao učiti Kur'an i zahvalan Allahu, dž.š., da sam to naučio pred svojim imamima.'' Ko je i kakav je hadžija Esad Mujičić govori i slijedeća rečenica: ''Džemat i zajednica je moja druga porodica, ne znam koju više volim, onu kod svoje kuće ili svoju džematsku porodicu.'' Nadamo se da će ove riječi i predstavljanje hadžije Esada Mujičića nekoga od džematlija podstaći na činjenje dobra, i doprinijeti da u budućnosti naši džemati imaju ovakve džematlije i hizmećare, posebno imajući u vidu da živimo u vremenu kada se za sve učinjeno i urađeno traži nagrada.

S T R A N 14 Sulejman, a.s., i vrapci Zabilježeno je kazivanje o Sulejmanu, a.s., kako je vidio vrapca da cvrkuće svojoj izabranici: Nema prepreke da udovoljim tvojoj želji. Ako želiš, uzet ću u svoj kljun kupolu od Sulejmanovog dvorca i bacit ću je u more. Sulejman, a.s., nasmija se njihovom udvaranju, pozva ih sebi I reče vrapcu: Jesi li u stanju da to učiniš? Allahov poslaniče, reče vrabac, svako stvorenje nastoji da se okiti i pokaže velikim kod svoje sapitnice, a za ovo što se u ljubavi zbori nema predbacivanja. Potom Sulejman, a.s., reče ženki: Što ga nisi spriječila da ti govori što je govorio, a znaš da te voli? Allahov poslaniče, reče ptica, on nije zaljubljenik, on samo čezne. Iskazujući meni ljubav, uistinu, okrenut je nekoj drugoj. Iskaz ptice je djelovao na Sulejmanovo, a.s., srce, pa je počeo plakati. Odvojio se od svijeta četrdeset dana, za to vrijeme moleći Allaha, dž.š., da mu sačuva srce, da ga usmjeri samo Njemu I da njegova ljubav bude poklonjena samo Njemu. Čuvanje jezika Poslanik, a.s., je rekao: Najdraže djelo Allahu je čuvanje jezika. Čuvati jezik od govora koji je zabranjen, poput laži, ogovaranja I prenošenja tuđih riječi, spade u najdraža djela uzvišenom Allahu. Nečuvanje jezika rezultira pokvarenošću srca, a pokvareno srce dovodi do pokvarenosti I svih drugih organa. U Ibrahimovim, a.s., suhufima se navodi: Pametan je onaj koji pazi na svoje vrijeme, pa ga provodi u korisnim poslovima I čuva svoj jezik. A onaj koji ubraja svoj govor u svoja djela, neće govoriti osim onoga što ga se tiče. (Hadis bilježi Bejheki) Obradovati drugoga Poslanik, a.s., je rekao: Najdraže djelo Allahu, nakon obavljanja farzova, je obradovati muslimana. Najdraže djelo Allahu nakon obavljanja onoga što je On propisao kao što su namaz, zekat, post i hadž je obradovati muslimana I unijeti radost u njegovo srce. Kao da ga obraduješ i izvijestiš o nečemu lijepom što će mu se desiti, da ga zaštitiš i spasiš od kakve nesreće, da od njega otkloniš nevolju, da mu olakšaš kada je u žalosti i tuzi i tako dalje.

ZANIMLJIVOSTI Piše: Aida Tule S T R A N 15 snaga koja se rodi iz ljudske slabosti i svijesti da svako kretanje ka uspjehu mora poći od najniže i najranjivije tačke, a to su iskrenim kajanjem oplemenjeni osjećaji nesavršenosti i posrnulosti. S toga kažemo da je to momenat/faza spoznaje i zrelosti. Svaki momenat/faza u kojoj prepoznamo i prihvatimo svoje slabosti je prilika da duhovno jačamo i rastemo, zlatna prilika od koje ne smijemo bježati već je prijateljski pogledati u oči. Samokontrola je... Trinaestogodišnji dječak u svom momentu spoznaje i svježe stečene zrelosti kaže: Ne moram pušenjem i nasiljem dokazivati da sam odrastao, nego sposobnošću da vidim koliko imam kontrole nad svojim odlukama, kao što je ne jesti i ne piti za vrijeme posta. Sam sebi kažem da sam odgovoran, bez da mi iko drugi to nameće. Nauka kaže da je samokontrola sposobnost ljudskog bića da pažljivo promatra vlastito ponašanje, da ga misaono vrijednuje, te da ga ciljano jača i u željenom pravcu usmjerava. Glavno pitanje samokontrole je koje su naše misli vodilje, temeljne misli koje sa sobom povedu sve druge misli, emocije i ponašanje. Misao vodilja može biti želim sebi da činim dobro da bih mogao/ la i drugima činiti dobro. Dobro uvježban i disciplinovan oblik ponašanja? Ako je samokontrola znak da imamo dobar razlog da se pokrenemo i vršimo pozitivne promjene, onda govorimo o otkrivanju slika koje nas motivišu da otklonimo sumnje i dileme u donošenju odluka, te da se krećemo prema gore i čvrsto vjerujemo u postavljeni cilj kao rezultat unutrašnjih vrijednosti i pravila koja ih prate. Nekada je to samo dobro uvježbani i disciplinovani oblik ponašanja koji nas čini funkcionalnim i povjerljivim. Odgovornost spram sebe i drugih. Učimo da ispravno upravljamo sobom i onim što nam je dato u povjerenje/emanet, ono za šta ćemo biti odgovorni, ono što nas se tiče. Da li je onda ispravnije reći samoupravljanje umjesto samokontrola, jer sve ukazuje na to da čovjek jedino može da upravlja, a nikako da uspostavlja kontrolu, pa čak ni nad samim sobom. Momenat uspjeha Jedno je sigurno, s pravom se može reći da je samokontrola/ samopravljanje momenat uspjeha, momenat kad smo zadovoljni sobom. To je onaj momenat kad majka Musa a.s. pušta svoje novorođenče niz rijeku Nil, ona za njegovo dobro upravlja svojim bolnim majčinskim srcem. To je također momenat kada Merjem, majka Isa a.s., za dobro svoga sina upravlja svojim jezikom i mudro odšuti na sve uvrede ili kada Jusuf a.s. radi ljubavi svoga Stvoritelja upravlja svojim tjelesnim potrebama i odoli čarima ženske ljepote. Svi oni su imali jak cilj i unutrašnje vrijednosti koje su ih dostojanstveno vodile kroz život i po čemu su ostali zapamćeni kroz cijelu ljudsku historiju.

S T R A N 16 Zadovoljstvo u jednostavnosti razmišljanja Rijetki su danas ljudi koji znaju usporiti u malim koracima da bi vidjeli vrijednost i ljepotu jednostavnosti pristupa životu, te da ona u sebi nosi mogućnost da zapazimo osnovne stvari na kojima počiva život kao što su ljudi i osnovne promjene na njima, njihovu radost i tugu, mladost i starost, njihove odlaske i povratke. Jedno vrijeme budu tu na raskrsnici života, a onda ih više nema, odlaze drugim stazama ka novim ciljevima. Svijet je prečesto mutan, znati jednostavno razmišljati znači biti dovoljno mudar i sagledati kompleksne životne koncepte u njihovim jasnoćama. Drugim riječima znati davati jednostavne odgovore na složena pitanja, imati definicije i koristiti ih kao kompas. Jedno od tih kompleksnih pitanja je koji je to veliki posao koji nas čeka u životu, a odgovor je da nema važnijeg posla od onog koji se zove boriti se za život u svakom njegovom obliku kojeg svjedočimo. Zvuči prejednostavno i kao nešto što se podrazumijeva, pa život je svakako tu, ali upravo je to posao koji najviše podcjenjujemo i zanemarujemo, dah na kojem sve drugo počiva i sve pokreče. I nimalo lahko brinuti se o tom dahu bez obzira koliko jednostavno izgledalo. U romanu Bajka o Benjaminu Baruhu (G.Kuić), koja se odigrava istočno od zapada i sjeverno od juga, putujemo kroz nešto što se zove priča o jako kompleksnom biću zvanom čovjek i te priče svojom jednostavnošću prikazuju svu ljepotu ljudskog postojanja. Jedna od tih priča je o mladiću koji je razglasio da bi bio voljan da prihvati jevrejsku vjeru ako mu bilo ko od vjerskih uglednika objasni cijelu Toru (Tewrat) stojeći na jednoj nozi. Mnogi su se našli uvrijeđenim i vidjeli su to čistom provokacijom i ismijavanjem. Međutim, našao se jedan rabin po imenu Hilel koji mu je uz ljubazan osmijeh prišao i rekao: Ništa lakše Ne čini drugome, ono što ne želiš da drugi čine tebi, to je suština Tore, sve ostalo je komentar. I zaista, iz ove rečenice se može izvesti mnogo životnih zakona i pravila, mogle bi se mnoge međuljudske nepravilnosti u komunikaciji i odnosima dovesti u sklad, mogle bi se tone knjiga napisati i mnoga naučna istraživanja sprovesti, iz samo jedne rečenice. I ne samo to, kada bi se ta rečenica primjenila u politici i ekonomiji, imali bismo svijet u kojem bi ljudi pravedno poslovali i uspostavljali bi mir i slogu na Zemlji. Sposobnost da to sve sažmemo u jednu rečenicu uspijeva samo onima koji imaju jednostavan i iskren pristup životu, što bi drugim riječima značilo genijalan pristup životu. Jer, jednostavnost ne znači podcijeniti važne procese i zadovoljiti se minimumom, nego učiniti te procese dostupnim svakom čovjeku i omogućiti postizanje zadovoljstva životom. Ono čemu danas često svjedočimo, a što udaljuje ljude jedne od drugih i čini da nam se određeni ciljevi predstavljaju nedostižnim, je komplikovanje u govoru koji je sam po sebi dovoljno preosjetljiv i dubok. Neki ljudi smatraju da što nepoznatije i nejasnije riječi koriste u obraćanju običnom čovjeku, po mogućnosti stranog porijekla, da su time cijenjeniji kao intelektualna elita tog naroda.

Zadovoljstvo života kroz jednostavnost razmišljanja nalazimo u svemu onome što nam svojom iskrenošću i jasnoćom osvjetljava pravac kretanja, što ljude približava i daje im priliku da žive dostojanstveno i slobodno uprkos složenosti raznih sistema koji nastoje da nas porobe. Efikasnost ovog pristupa možemo vidjeti u različitim životnim sferama, od jednostavnog govora, odjeće, uređenja kuće, pa do prenošenja znanja na najprestižnijim katedrama svijeta. Svi drugi svijetovi koje je Svemogući stvorio žive po ovom principu, jedino čovjek uporno komplikuje. Podudarnost između biljnog i ljudskog svijeta završava se na tome što sve što se rodi mora i umrijeti, ono što se između te dvije osnovne tačke događa kod ljudi je nerazumno, dok je kod biljaka razumno, jer sklad, rijedak među ljudima, sveprisutan je u svijetu zelenila. S T R A N 17 Prijateljstvo jednog medvjeda Hazreti Mevlana pripovjeda: Jednog medvjeda je uznemiravalo jedno čudovište. Neki heroj je otišao da ga spasi. Zbog te dobrote, medvjed je odlučio da zbog toga bude uz heroja poput psa od Ashabi Kehfa. Kada se taj heroj musliman jednom razbolio i pao na postelju, medvjed ga je pazio i čekao njegov oporavak. Jedan čovjek koji je tuda prolazio upita: Kakvo je to stanje? Odakle tolika blagonaklonost medvjedu? Heroj mu ispriča priču o čudovištu pa čovjek mu reče: Ne veži dušu za medvjeda. Prijateljstvo budale je neprijateljstvo. Medvjed je šejtan i opasan. Heroj mu odgovori: Vallahi ti mi zavidiš. Pazi se njegove ljubavi, ne njega. Tada čovjek reče: Prijateljstvo budale je loša stvar. Ova moja zavist je bolja od njihovog prijateljstva.ostavi medvjeda i kreni sa mnom, ne napuštaj svoju vrstu, ne može ti med- vjed biti prijatelj, heroj mu odgovori: Bježi zavidniče, gledaj svoja posla! Ni ovoliko savjeta nije ušlo u herojeve uši. Savjet ne može uticati na loše ubjeđenje. Umjesto njemu, pružio je ruku medvjedu. Čovjek reče: Idem, ali ti trenutno nisi pri pameti. Heroj na to odgovori: Hajde idi, ništa ne brini za mene. Čovjek je još dodao: Ja ti nisam neprijatelj. Da si me poslušao, učinio bi samo se bi dobro. A heroj mu odvrati: Hajde bježi, spava mi se. Čovjek još jednom pokuša: Ne sumnjaj u savjet prijatelja. Spavaj pokraj nekoga pametnog, neka te takav čuva u snu. Heroj se zbog čovjekovog navaljivanja unervozio i posumnjao, pa reče: Izgleda me ovaj želi ubiti ili je neki zlobni prosjak. Ili mi je možda postavio neku zamku. Čim mi ovako nešto nudi. Želi me prepasti i odaljiti od mog prijatelja. Heroj koji je mislio loše, nije se fino ponio prema dobronamjernom čovjeku. Zbog pogrešnog mišljenja, gajio je dobro mišljenje o medvjedu, kao da su od iste vrste. Musliman pogleda budalu i, uzdahnuvši la havle, nastavi svoj put. On zaspa. Medvjed ga je čuvao i stalnu mu bdio nad glavom zbog muha koje su ga uznemiravale u snu. Ali je primijetio da koliko god tjera muhe, one opet dolaze. Medvjed se uznemirio zbog muha. Otišao je i uzeo jedan veliki kamen sa stijene. Kada je ugledao kako su se muhe opet spustile na njegovo lice, zamahnuo je tim velikim kamenom prema njegovom licu da otjera muhe. Eto, on se riješio muha! Ogromni kamen mu je smrskao lice. Tako se raširila poslovica u narodu: Ljubav budale, je poput ljubavi medvjeda; mržnja mu je ljubav, i ljubav mu je mržnja.